Maiden croatia
Active Member
Dakle, plan je bio onakav kakav je napisan i kakvog su ga svi pročitali.
U zadnjiih tri dana dogodilo se mnoštvo promjena oko odustajanja i dolazaka novih ljudi, a pogotovo zadnjeg dana, kad više nisam bio u mogućnosti koristiti komp i kad se dogodilo najviše promjena. Tako sam slučajno mislio da je jedno mjesto viška, a nje bilo, no ne znajući to upisao sam još Laura i Igora iz Rijeke, s time da je lauro dobio cijeli Aranžman za 750kn, a da nije uletio on, nekom sam čak htio podijeliti besplatno, jer glupo je da bude jedno mjesto prazno, a bus plaćen.
No, tu sam se u računici zeznuo, a pri tome me omelo non-stop nazivanje svih putnika iz svih djelova Hrvatske, pa je na put pribilježeno 34 osobe.
To smo tek shvatili u Rijeci, pa sam pokušao predložiti vozača da putnika iskrcaju na granici, pa da ju on prijeđe i ukrca se nakon stotinjak metara ponovno, no oni to nisu htjeli napraviti, jer tobož, što bi bilo da dođe kontrola (koja nije došla naravno).
Za izlazak je izabran Igor Geić (svaka čast ljudino), mada bi po pravilu trebao izaći Lauro, pošto je zadnji uplatio iznos i to po povlaštenoj tarifi. Svi znamo zbog čega sam ipak zamolio Geića da bude to on, iako mi je tip bio prilično simpatičan i dobroćudan. Ostavio sam mu svoj mobitel, jer nije imao svoj, te novaca da ima uza sebe, ako zatreba. Plan 2 bio je da ga prijatelji, koji bi tu prošli, pokupe sat kasnije i da on sa njima dođe u Milano. Oni su tamo doista došli i čekali na slovenskom dijelu granice, no kako vozač ima 095 kasnije sam sa njim izgubio kontakt, a Geića nisu puštali da prijeđe graničnu crtu, jer je bio, hm.... kako su rekli, pijan.
Dakle, da završimo priču oko Gejića... Upravo ovog trena uplatio sam mu natrag čitavu svotu koju je potrošio i obećao da će na sva daljnja putovanja, ma gdje išli, imati besplatan put i kartu. Također, čujem da će ovih dana na Maidene, pa kad odluči gdje će ići, neka samo kaže i tamo ga čeka besplatna karta i backstage propusnica. Mislim da je to sasvim ok i fer.
Zbog svega toga i dužeg stajanja na granici smo zakasnili na Milanski aerodrom dočekati Dickinsona, pa smo krenuli ravno ka Dvorani i više manje, pronašli smo je iz prve. Tamo smo se malo odmorili, a ja sam krenuo pronaći "vezu" koja će nam dati passice da uđemo besplatno na koncert. To je i učinjeno, pa su svi, osim onih što su unaprijed platili neovisno o putovanju (mislim da ih je bilo četvoro), te cure koja je našla kartu na podu, ušli besplatno na prvi koncert Maidena u Milanu. Ulazilo nas je troje po troje, tako da neki nisu vidjeli predgrupe, koje su dobroj većini ionako bila tek usputna smetala, osim Lauren Harris, koju su htjeli vidjeti, jer ipak je ona kćer od Steve-a Harris-a.
Troje preostalih ušli su skupa sa mnom nakon početka koncerta Maidena, no direktno u backstage, pa im je tad hendikep prerastao u Euforiju, jer su ušli u fuckin backstage i to još za vrijeme dok su Maideni svirali.
Passice koje smo radili, negdje nisu, a negdje jesu vrijedile, zavisi na koji smo ulaz išli, jer su na svakom ulazu vrijedila druga pravila. Primjerice Vlado (Dickinson) je prvu večer bez beda sa plavom vip passicom ušao u backstage i sreo Janicka, Smith-a i McBrain-a.
Više manje, svi mi koji smo se našli nakon koncerta pred binom, ušli smo zahvaljujući mom urgiranju u backstage, gdje su se ljudi fotkali sa crew-om (Doug Hall - sound, Michael Kenney - Klavijature itd, a na kraju nas je svojim dolaskom počastio i Nicko McBrain osobno, samo se nismo uspjeli fotkati, jer se dvorana trebala zatvarati, pa nas je security poslao vani.
Na večer smo krenuli tražiti naš Hostel, kojeg smo, iako smo imali mapu i njegovo mjesto ucrtano na njoj, našli tek negdje oko 2 iza ponoći. Mnogi mene krive za to, iako, kad sam već našao hotel i kad imam mapu, mislim da je to posao vozača, koje sam platio, jednako tako kao i autobus. No, kako se oni očigledno nisu snalazili, pomogao nam je rođak Deana Milanka, koji je svoj benzin i svoje vrijeme potrošio na dvosatno traženje hotela. Kada smo ja i on sa njegovim autom došli u tu rupu od ulice, vidjeli smo da je hostel obični squot u kojem baš i nije sigurno spavati. Zato je i bio tako jeftin. Ako sam kriv za to, kriv sam, no kada sam išao raditi aranžman, gledao sam da sve bude što jeftinije, kao i svi mi, jer teško da bi nas išlo ovoliko da je aranžman bio 1500kn. Na brzinu smo trebali donijeti odluku, te se složili da pronađemo bolji hotel, no tek se tad stvorio zajeb, jer od preko 30 hotela koje smo gledali, apsolutno svi, bez obzira na broj zvijezdica, bili su totalno popunjeni. Izgleda da su Maiden fanovi okupirali Milano samo tako. Ipak, našli smo izvrstan hotel niti 100 m od njihove glavne željezničke stanice i bilo je mjesta. Cijena mu je bila poprilično visoka, pa sam donio odluku da ćemo u njemu ipak spavati, no ipak sam odlučio dati ljudima na izbor, pa sam rekao. "Slušajte, hotel je poprilično skup, četiri do pet puta skuplji od onog iz aranžmana, koji je jako loš, a što nismo mogli vidjeti gledajući njegove internet stranice. Novcem od karata, koje smo trebali predignuti sura, kupit ćemo ulaznice za hotel, a na koncert ćemo ući kao i prije, jer mi je manager Lauren Harris obećao još više passica. Tko želi, može otići odmah u hotel, a tko hoće može ostati spavati u busu, a za to će dobiti natrag novac u iznosu koliko su trebali platiti prvi hotel. Nekomu je to trebalo za sutrašnje trošenje, pa se jedanaest ljudi dobrovoljno odlučilo na to, a Dean Milanko je išao spavati kod rođaka u stan. Kad smo se svi probudili ujutro, ekipa iz busa se išla otuširati i srediti u hotel, te su dobili novac natrag, a svi smo zajedno otišli u grupno razgledavanje Milana. Neki su visili po barovima, a velika grupa je otišla na skupno fotografiranje, prvo na centralni kolodvor, a zatim u velebni milanski Duomo. Nakon toga smo krenuli podzemnom vidjeti San Siro, no putem su neki sjeli u McDonalds-a, a ostali došli do San Sira, fotkali se usput svugdje, te pošli nazad. Skupno smo došli nazad do hotela i busa, te uz pomoć deanovog rođaka došli natrag do dvorane. Tamo sam dobio pet passica, dakle, četiri, po četiri osobe uvodio sam u dvoranu. Dakle, trebalo je napraviti osam đireva i svi bi ušli u roku od 15 minuta. Međutim, jedna skupina je malo zapela na način da je troje ljudi prošlo, a četvrtog su vratili, pa sam sa tim četvrtim morao proći na skroz suprotni ulaz, te potražiti ovu trojicu s kartama, koji nisu ni shvatili što se dogodilo. Realno sam se pobojao da će otići u rulju i tad bi nastao problem, no oni su vijerno čekali i svaka im čast na tome. U međuvremenu sam uveo petoricu ljudi u backstage da se upoznaju sa Lauren i Steve Harris-om, no kako su kod ove trojice bile tri preostale passice, nisam mogao uvesti svih pet, nego smo samo ja i Zdravko ušli.... no o tom doživljaju raspisat ću se naknadno. Nakon nekih pet minuta izjurio sam iz backstage-a vani (neka vam Barbi potvrdi), rekavši Harrisu da ga ne želim smetati, iako se on taman raspričao, jer sam znao da još petnaestak ljudi čeka na ulaz unutra i da su sigurno zabrinuti. Jedan dečko (Toni - Harris) je bio toliko zabrinut da je kupio kartu, no ja sam mu se kasnije odužio darujući mu originalnu passicu za backstage u Stuttgartu za sutrašnji koncert. Bio je više nego sretan.
Kada sam izašao vani, nekoliko ljudi je bilo jako uzrujano, huškano nekolicinom najratobornijih, no u roku od 10 minuta svi su bili u dvorani, pa su se strasti smirile. Drugi koncert je bio također izvrstan, a neke sam uspio uvesti u backstage da upozanju Lauren Harris, te koga tamo zateknu. Npr, Vlado (Dickinson) se zagrlio sa Dickinsonom i ustvrdio da je mek
, no rukovao se i sa Smithom, McBrainom itd.....
Nakon toga se vraćamo svi oko ponoći u bus. Vlado je u prvim redovima izgubio mobitel, jedan dečko novčanik sa oko 100kn, ali je našao dokumente, te su Damiru Čmarecu tik pred ulazak u bus maznuli aparat sa brdo slika i filmova.
Eto, to je bio kostur putovanja, bez detalja, koje ću navesti poslije. Ako itko tko je bio s nama u busu smatra da je programski zakinut i da je dobio manje od onog što mu je program navodio, neka traži cjelokupnu svotu natrag, osobno ću mu je do 31.12. 2006 isplatiti.
Osobno smatram da su ljudi dobili dva umjesto jednog koncerta, da ih je većina na ovaj ili onaj način ušla u backstage i slikala se sa nekim, mada top nije bilo navedeno u programu, da su umjesto hotela sa jednom, spavali u hotelu sa tri zvijezdice, a oni koji su spavali u busu spavali su dobrovoljno, kako bi dobili nešto novaca. Svi smo vidjeli Milano, proveli se, dosta ih je pohvatalo nešto, svi su stekli iskustvo kako se na koncerte može ući i besplatno iako su rasprodani itd.
Osobno sam poslao ispriku glavnom organizatoru koji nam je rezervirao 33 ulaznice za nedjelju po normalnoj cijeni, objasnivši kako smo iz Maiden Managementa dobili propusnice i ušli besplatno. Rekao je da nema problema i da se slobodno javimo ako nam ikad bude trebala ulaznica za koncert u njegovoj organizaciji, pa makar bili rasprodani, a oni drže cijelu sjevernu Italiju.
Eto, to bi bilo to.... ako sam nešto krivo prikazao, neka me netko ispravi....
Hvala
U zadnjiih tri dana dogodilo se mnoštvo promjena oko odustajanja i dolazaka novih ljudi, a pogotovo zadnjeg dana, kad više nisam bio u mogućnosti koristiti komp i kad se dogodilo najviše promjena. Tako sam slučajno mislio da je jedno mjesto viška, a nje bilo, no ne znajući to upisao sam još Laura i Igora iz Rijeke, s time da je lauro dobio cijeli Aranžman za 750kn, a da nije uletio on, nekom sam čak htio podijeliti besplatno, jer glupo je da bude jedno mjesto prazno, a bus plaćen.
No, tu sam se u računici zeznuo, a pri tome me omelo non-stop nazivanje svih putnika iz svih djelova Hrvatske, pa je na put pribilježeno 34 osobe.
To smo tek shvatili u Rijeci, pa sam pokušao predložiti vozača da putnika iskrcaju na granici, pa da ju on prijeđe i ukrca se nakon stotinjak metara ponovno, no oni to nisu htjeli napraviti, jer tobož, što bi bilo da dođe kontrola (koja nije došla naravno).
Za izlazak je izabran Igor Geić (svaka čast ljudino), mada bi po pravilu trebao izaći Lauro, pošto je zadnji uplatio iznos i to po povlaštenoj tarifi. Svi znamo zbog čega sam ipak zamolio Geića da bude to on, iako mi je tip bio prilično simpatičan i dobroćudan. Ostavio sam mu svoj mobitel, jer nije imao svoj, te novaca da ima uza sebe, ako zatreba. Plan 2 bio je da ga prijatelji, koji bi tu prošli, pokupe sat kasnije i da on sa njima dođe u Milano. Oni su tamo doista došli i čekali na slovenskom dijelu granice, no kako vozač ima 095 kasnije sam sa njim izgubio kontakt, a Geića nisu puštali da prijeđe graničnu crtu, jer je bio, hm.... kako su rekli, pijan.
Dakle, da završimo priču oko Gejića... Upravo ovog trena uplatio sam mu natrag čitavu svotu koju je potrošio i obećao da će na sva daljnja putovanja, ma gdje išli, imati besplatan put i kartu. Također, čujem da će ovih dana na Maidene, pa kad odluči gdje će ići, neka samo kaže i tamo ga čeka besplatna karta i backstage propusnica. Mislim da je to sasvim ok i fer.
Zbog svega toga i dužeg stajanja na granici smo zakasnili na Milanski aerodrom dočekati Dickinsona, pa smo krenuli ravno ka Dvorani i više manje, pronašli smo je iz prve. Tamo smo se malo odmorili, a ja sam krenuo pronaći "vezu" koja će nam dati passice da uđemo besplatno na koncert. To je i učinjeno, pa su svi, osim onih što su unaprijed platili neovisno o putovanju (mislim da ih je bilo četvoro), te cure koja je našla kartu na podu, ušli besplatno na prvi koncert Maidena u Milanu. Ulazilo nas je troje po troje, tako da neki nisu vidjeli predgrupe, koje su dobroj većini ionako bila tek usputna smetala, osim Lauren Harris, koju su htjeli vidjeti, jer ipak je ona kćer od Steve-a Harris-a.
Troje preostalih ušli su skupa sa mnom nakon početka koncerta Maidena, no direktno u backstage, pa im je tad hendikep prerastao u Euforiju, jer su ušli u fuckin backstage i to još za vrijeme dok su Maideni svirali.
Passice koje smo radili, negdje nisu, a negdje jesu vrijedile, zavisi na koji smo ulaz išli, jer su na svakom ulazu vrijedila druga pravila. Primjerice Vlado (Dickinson) je prvu večer bez beda sa plavom vip passicom ušao u backstage i sreo Janicka, Smith-a i McBrain-a.
Više manje, svi mi koji smo se našli nakon koncerta pred binom, ušli smo zahvaljujući mom urgiranju u backstage, gdje su se ljudi fotkali sa crew-om (Doug Hall - sound, Michael Kenney - Klavijature itd, a na kraju nas je svojim dolaskom počastio i Nicko McBrain osobno, samo se nismo uspjeli fotkati, jer se dvorana trebala zatvarati, pa nas je security poslao vani.
Na večer smo krenuli tražiti naš Hostel, kojeg smo, iako smo imali mapu i njegovo mjesto ucrtano na njoj, našli tek negdje oko 2 iza ponoći. Mnogi mene krive za to, iako, kad sam već našao hotel i kad imam mapu, mislim da je to posao vozača, koje sam platio, jednako tako kao i autobus. No, kako se oni očigledno nisu snalazili, pomogao nam je rođak Deana Milanka, koji je svoj benzin i svoje vrijeme potrošio na dvosatno traženje hotela. Kada smo ja i on sa njegovim autom došli u tu rupu od ulice, vidjeli smo da je hostel obični squot u kojem baš i nije sigurno spavati. Zato je i bio tako jeftin. Ako sam kriv za to, kriv sam, no kada sam išao raditi aranžman, gledao sam da sve bude što jeftinije, kao i svi mi, jer teško da bi nas išlo ovoliko da je aranžman bio 1500kn. Na brzinu smo trebali donijeti odluku, te se složili da pronađemo bolji hotel, no tek se tad stvorio zajeb, jer od preko 30 hotela koje smo gledali, apsolutno svi, bez obzira na broj zvijezdica, bili su totalno popunjeni. Izgleda da su Maiden fanovi okupirali Milano samo tako. Ipak, našli smo izvrstan hotel niti 100 m od njihove glavne željezničke stanice i bilo je mjesta. Cijena mu je bila poprilično visoka, pa sam donio odluku da ćemo u njemu ipak spavati, no ipak sam odlučio dati ljudima na izbor, pa sam rekao. "Slušajte, hotel je poprilično skup, četiri do pet puta skuplji od onog iz aranžmana, koji je jako loš, a što nismo mogli vidjeti gledajući njegove internet stranice. Novcem od karata, koje smo trebali predignuti sura, kupit ćemo ulaznice za hotel, a na koncert ćemo ući kao i prije, jer mi je manager Lauren Harris obećao još više passica. Tko želi, može otići odmah u hotel, a tko hoće može ostati spavati u busu, a za to će dobiti natrag novac u iznosu koliko su trebali platiti prvi hotel. Nekomu je to trebalo za sutrašnje trošenje, pa se jedanaest ljudi dobrovoljno odlučilo na to, a Dean Milanko je išao spavati kod rođaka u stan. Kad smo se svi probudili ujutro, ekipa iz busa se išla otuširati i srediti u hotel, te su dobili novac natrag, a svi smo zajedno otišli u grupno razgledavanje Milana. Neki su visili po barovima, a velika grupa je otišla na skupno fotografiranje, prvo na centralni kolodvor, a zatim u velebni milanski Duomo. Nakon toga smo krenuli podzemnom vidjeti San Siro, no putem su neki sjeli u McDonalds-a, a ostali došli do San Sira, fotkali se usput svugdje, te pošli nazad. Skupno smo došli nazad do hotela i busa, te uz pomoć deanovog rođaka došli natrag do dvorane. Tamo sam dobio pet passica, dakle, četiri, po četiri osobe uvodio sam u dvoranu. Dakle, trebalo je napraviti osam đireva i svi bi ušli u roku od 15 minuta. Međutim, jedna skupina je malo zapela na način da je troje ljudi prošlo, a četvrtog su vratili, pa sam sa tim četvrtim morao proći na skroz suprotni ulaz, te potražiti ovu trojicu s kartama, koji nisu ni shvatili što se dogodilo. Realno sam se pobojao da će otići u rulju i tad bi nastao problem, no oni su vijerno čekali i svaka im čast na tome. U međuvremenu sam uveo petoricu ljudi u backstage da se upoznaju sa Lauren i Steve Harris-om, no kako su kod ove trojice bile tri preostale passice, nisam mogao uvesti svih pet, nego smo samo ja i Zdravko ušli.... no o tom doživljaju raspisat ću se naknadno. Nakon nekih pet minuta izjurio sam iz backstage-a vani (neka vam Barbi potvrdi), rekavši Harrisu da ga ne želim smetati, iako se on taman raspričao, jer sam znao da još petnaestak ljudi čeka na ulaz unutra i da su sigurno zabrinuti. Jedan dečko (Toni - Harris) je bio toliko zabrinut da je kupio kartu, no ja sam mu se kasnije odužio darujući mu originalnu passicu za backstage u Stuttgartu za sutrašnji koncert. Bio je više nego sretan.
Kada sam izašao vani, nekoliko ljudi je bilo jako uzrujano, huškano nekolicinom najratobornijih, no u roku od 10 minuta svi su bili u dvorani, pa su se strasti smirile. Drugi koncert je bio također izvrstan, a neke sam uspio uvesti u backstage da upozanju Lauren Harris, te koga tamo zateknu. Npr, Vlado (Dickinson) se zagrlio sa Dickinsonom i ustvrdio da je mek
, no rukovao se i sa Smithom, McBrainom itd.....Nakon toga se vraćamo svi oko ponoći u bus. Vlado je u prvim redovima izgubio mobitel, jedan dečko novčanik sa oko 100kn, ali je našao dokumente, te su Damiru Čmarecu tik pred ulazak u bus maznuli aparat sa brdo slika i filmova.
Eto, to je bio kostur putovanja, bez detalja, koje ću navesti poslije. Ako itko tko je bio s nama u busu smatra da je programski zakinut i da je dobio manje od onog što mu je program navodio, neka traži cjelokupnu svotu natrag, osobno ću mu je do 31.12. 2006 isplatiti.
Osobno smatram da su ljudi dobili dva umjesto jednog koncerta, da ih je većina na ovaj ili onaj način ušla u backstage i slikala se sa nekim, mada top nije bilo navedeno u programu, da su umjesto hotela sa jednom, spavali u hotelu sa tri zvijezdice, a oni koji su spavali u busu spavali su dobrovoljno, kako bi dobili nešto novaca. Svi smo vidjeli Milano, proveli se, dosta ih je pohvatalo nešto, svi su stekli iskustvo kako se na koncerte može ući i besplatno iako su rasprodani itd.
Osobno sam poslao ispriku glavnom organizatoru koji nam je rezervirao 33 ulaznice za nedjelju po normalnoj cijeni, objasnivši kako smo iz Maiden Managementa dobili propusnice i ušli besplatno. Rekao je da nema problema i da se slobodno javimo ako nam ikad bude trebala ulaznica za koncert u njegovoj organizaciji, pa makar bili rasprodani, a oni drže cijelu sjevernu Italiju.
Eto, to bi bilo to.... ako sam nešto krivo prikazao, neka me netko ispravi....
Hvala
