Different Worlds - iako nije ništa posebno, bolji je početak albuma nego Wildest Dreams. Kad sam je prvi put slušao (prije izlaska albuma) činila mi se prelagana i preneozbiljna pjesmica za Maidene. Ovako na albumu i nije tako loš uvod. Taman da se skoncentriraš na slušanje i pripremiš na ono što slijedi. (3+)
These Colours Don't Run - još jedna od pjesama koje su se mogle čuti prije izlaska albuma i koja mi je tada bila najlošija. Malo je premekana. (3+)
Brighter Than A Thousand Suns - Kad sam je prvi put čuo bio sam iznenađen žestinom. Jedna od najžeših stvari koje su snimili. Na granici thrash metala. Refren je perfektan, prvo tiši i onda BUUUM. Savršeno prikazuje trenutke iščekivanja eksplozije kad vrijeme gotovo stane i samu eksploziju. Iako ima dosta ponavljanja u refrenu to ovdje nije problem kao npr. kod The Mercenary, Montseguer i nekih drugih. Daleko od problema. (5-)
The Pilgrim - Pjesma koja strukturno ne pruža ništa posebno. Ili ti se sviđa ili ne ne sviđa. Meni da. Još jedan dokaz da je Janickov doprinos Maidenima neprocjenjiv. Rijetko kad podbaci. (4+)
The Longest Day - Koji je najveći problem s ovom pjesmom? Paschendale je njen najveći problem. Bila je osuđena da je uspoređuju s jednom od najvećih epova svih vremena i s takvim teretom je teško dati donekle objektivnu ocjenu. Intro je odličan, kao i kraj, posebno pred kraj introa kad bubnjevi ostavljaju odličan dojam bombardiranja. Kasnije prelazi u tipičan Maiden ep. Ništa što bi barem dijelom probudilo one osjećaje koje doživljavam kad slušam Paschendale. (4+)
Out Of the Shadows - Pjesma koja mi se najmanje sviđa na albumu. Na prvo slušanje me je podsjetila na nastavak Bruceove "Tears of Dragon". Najgori trenutak je bio kad sam čuo riječi "Gypsy child". Preotrcano je za moj ukus. (3-)
The Reincarnation Of Benjamin Breeg - bio sam dosta razočaran kad sam čuo single. Bila mi je prespora, promjene ritma su mi bile dosta loše izvedene, dok mi se sviđao središnji istrumentalni dio sa solom. Podsjeća na Powerslave. Nakon mjesec dana sam promijenio mišljenje. Nije nešto spektakularno, ali kad se sluša s ostatkom albuma ima neku svoju draž. Intro možda ostavlja dojam da je jednostavan i dosadan, ali je odličan u kontekstu cijele pjesme. (4)
For The Greater Good Of God - atmosferom podsjeća na X-Factor eru što i nije čudno kad je Steve sam napisao cijelu pjesmu. Puna promjena ritma baš kako to Steve zna napraviti. (4-5)
Lord Of Light - Još jedna s dosta promjena ritma. Ništa spektakularno, ali mi se sviđa. (4+)
The Legacy - Čitajući review-e prije izlaska albuma svi su je hvalili i bio sam dosta skeptičan prije prvog slušanja. Nisam previše očekivao da se ne bi razočarao. I onda je uslijedilo prvo slušanje. Tijekom prve minute i pol molio sam Boga da ne bude cijela akustična kao Journyman i mogao sam odahnuti kad je prvi dio introa završio. Kad sam već bio uljuljan u spori i tihi intro uslijedio je šok oko 2:15. Cura i ja smo se iznenađeno pogledali što je to, a iznenađenje s naših lica za par sekundi je zamijenio veliki osmjeh. U tom trenutku sam shvatio da ovo može biti jedna od najboljih stvari koje su snimili. Ne samo na ovom albumu nego uopće. Toliko različitih stilova u jednoj pjesmi odavno nisam čuo. Totalno osvježenje. Najzanimljivija stvar je da na kraju uvijek imam osjećaj da traje 4-5 minuta, a ne 9. (5+)
Napomena: Sve ocjene su relativne. Još je prerano da ih uspoređujem s ostalima.
Album ne želim slušati više od jedan put dnevno, pa će mi za usporedbu s ostalim albumima trebati još nekoliko tjedana.